Pocinčavanje cinka cinkom je brzo razvijajući proces cinkovanja u posljednjih 30 godina. Njegove glavne komponente su glavni sol cinkov oksid, sredstvo za kompleksiranje i provođenje soli natrijevog hidroksida (obično poznatog kao natrijev hidroksid). Da bi se dobio fini svijetli premaz s dobrom disperznom sposobnošću, potrebno je dodati sredstvo za razrjeđivanje. Glavno razdoblje razvoja cinkovanja cinka cinkom u Kini je 1970-ih, kada se provodilo cinkanje bez cijanida. Dosad su korišteni poznati postupak DPE-a za pocinčavanje i deinkanje. Iako taj postupak nije tako stabilan i pedantan kao postupak cinkanja cijanidom. Ali njegova najveća prednost nije cijanid. Šteta za okoliš je mnogo manja. Sada pocinčavanje cinka cinkom ima novi razvoj, stvaranje mjehura i krhkosti, a ostale nedostatke su prevladane, sposobnost disperzije je uvelike poboljšana i može se usporediti s cijaniziranjem cijaniziranjem.
Postupak oblaganja cinkovim kalij-kloridom (ili natrijevim kloridom) je novi postupak cinkovanja bez cijanida, razvijen 1980-ih. Njegove glavne komponente su: cinkov klorid kao glavna sol, sadržaj opće uporabe je 70-909 / L. Kalijev klorid koristi se kao vodljiva sol, a njegov sadržaj varira od 140-2809 / L. može se prilagoditi različitim potrebe. Borna kiselina koristi se kao pH pufer za stabilizaciju pH vrijednosti između 4,6 i 5,4. Budući da kupka djeluje na sobnoj temperaturi, topivost borne kiseline nije visoka, a sadržaj borne kiseline uglavnom se kontrolira na 25 309 / L.
Ove tri komponente same ne mogu proizvesti kvalificirani premaz cinkom. Neke aditive treba dodati kako bi se dobio sjajan i osjetljiv premaz cinka.
Prednosti KCl pocinkavanja su stabilna otopina, sjajna i pažljiva prevlaka, niski troškovi, velika strujna učinkovitost i netoksični. Nedostatak je u tome što je disperzijska sposobnost otopine za oplaciju nešto lošija od alkalne cinka, a krhkost premaza je također veća. Međutim, pojava KCl oblaganja cinka odmah je postala popularna. Razvoj je vrlo brz.
